Panel-rasprava “Izazovi uključivog i kvalitetnog obrazovanja” u organizaciji Hrvatske komora edukacijskih rehabilitatora, održana je 12. prosinca 2025. godine u prostoru Bird Incubatora u Zagrebu, s ciljem stručnog promišljanja smjera razvoja uključivog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Okupila je dionike iz obrazovanja, zdravstva, obrazovnih politika i prakse kako bi se interdisciplinarno razmotrile pretpostavke za ostvarivanje stvarne, a ne samo deklarativne inkluzije.
Stručno-javna rasprava bila je usmjerena na sustavne posljedice nedostatka edukacijsko-rehabilitacijske podrške u redovitim školama, kao i na nužnost dugoročnih promjena u planiranju, organizaciji i provedbi inkluzivnog obrazovanja. Sudionici su, iz različitih profesionalnih perspektiva, problematizirali razinu usklađenosti važećih politika s međunarodnim standardima prava djeteta i osoba s invaliditetom te naglasili potrebu za odlukama utemeljenima na znanstvenim spoznajama i dokazima iz prakse.
U raspravi su sudjelovali mr. sc. Lidija Pongrac, prof. def., savjetnica Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, nasl. izv. prof. dr. sc. Vera Musil, dr. med., spec. školske medicine, Thomas Farnell, mag. art., i Martina Boričić Martić, mag. rehab. educ., uz moderaciju Ivane Sučić, novinarke i urednice Hrvatske radiotelevizije. Ovakav sastav stručnjaka uključenih u panel omogućio je preklapanje pravne, zdravstvene, obrazovne i profesionalne perspektive te argumentiranu razmjenu iskustava iz svakodnevne prakse.
Posebno je istaknuto da inkluzija nije administrativna kategorija, kao ni puka odluka o mjestu školovanja, nego prije svega promjena stavova i vrijednosti. Naglašeno je da proces inkluzije započinje razumijevanjem različitosti i spremnošću sustava da se prilagodi individualnim potrebama svakog djeteta, pri čemu bez dostupne, pravovremene i kontinuirane stručne podrške inkluzija ostaje na razini deklaracije, a ne stvarnog sudjelovanja i pripadanja.
Kvalitetno uključivo obrazovanje podrazumijeva jasno definirane uloge stručnih suradnika, snažnu međuresornu suradnju resora obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, kao i sustavna ulaganja u inicijalno obrazovanje i stručno usavršavanje učitelja i nastavnika. Sudionici su upozorili da se odgovornost za inkluziju ne smije prebacivati na pojedince, već mora počivati na dugoročnoj strateškoj viziji, političkoj volji i javnim politikama usklađenima sa stručnim i znanstvenim spoznajama.
U tom je kontekstu naglašen koncept univerzalnog dizajna kao načelo oblikovanja okruženja, usluga i procesa koji su uporabljivi za što širi spektar korisnika bez potrebe za naknadnim individualnim prilagodbama. Istaknute su njegove društvene koristi, uključujući smanjenu potrebu za posebnim prilagodbama, veću uključenost djece i odraslih s različitim teškoćama te snažniji osjećaj pravednosti i autonomije korisnika. U obrazovnom kontekstu predstavljen je okvir univerzalnog dizajna za učenje (UDL), utemeljen na spoznajama o moždanim mrežama i neurokognitivnoj raznolikosti načina učenja.
Rasprava je otvorila i pitanje emocionalnog i praktičnog opterećenja roditelja, ali i ranjivosti stručnjaka unutar sustava, koji, unatoč profesionalnim kompetencijama, djeluju u uvjetima visoke odgovornosti, ograničenih resursa i trajnog pritiska. Time je dodatno naglašena potreba za održivim, podržavajućim sustavom koji brine o dobrobiti svih uključenih.
Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora istaknula je svoju spremnost da i dalje aktivno doprinosi razvoju uključivih politika i praksi, zagovarajući rješenja koja osiguravaju da inkluzija u praksi znači pripadanje, stvarnu podršku i jednake mogućnosti za svako dijete, a ne samo formalno ispunjavanje zakonskih obveza.
Galeriju fotografija s održanog panela možete pogledati OVDJE.